Kineziterapija – osnovni ciljevi

Kineziterapija se nadovezuje na fizikalnu terapiju. Kineziterapijske procedure spadaju u sistemska rešenja u procesu rehabilitacije i lečenja.

Svaki pokret tela koji se u punom zdravlju podrazumeva kao deo svakodnevnog života, kada postane neizvodljiv, nepremostiv i ograničen, razlaže se kineziterapijskim procedurama na osnovne segmente, pacijent ih uz pomoć terapeuta uči, tako da se vremenom sklapaju u složenu fizičku aktivnost.

Kao primer složenosti, zamislite samo koliko je hod složena fizička aktivnost. Koliko je mišića aktivno, koliko  pokreta telo napravi u jednom koraku. A zamislite sve to kako izgleda nakon preloma npr. skočnog zgloba, po skidanju gipsane imobilizacije.

Kineziterapija – aktivan pokret

Kineziterapija se sprovodi primenom aktivnog, aktivno potpomognutog i pasivnog pokreta.
Aktivan pokret samostalno izvodi sam pacijent po dobijenim instrukcijama od terapeuta u vezi sa trajanjem pokreta i načinu izvođenja pokreta.

Kineziterapija – aktivno potpomognut pokret

Aktivno potpomognuti pokreti se izvode aktivno od strane pacijenta u meri koliko pacijent može, što je nedovoljno, najčešće zbog manjka mišićne snage ili nedovoljne amplitude pokreta (najčešće kontraktura). Da bi se pokret izveo do kraja, u punoj amplitudi, primenjuje se aktivno potpomognut pokret gde terapeut odradi ono što pacijent ne može.

Kineziterapija – pasivan pokret

Pasivan pokret u potpunosti izvodi terapeut zato što pacijent, zbog prirode bolesti ili stanja, ne može da to sam uradi.

Pasivan pokret

Svakako je od presudnog značaja voljni momemenat pacijenta. Kada pacijent vidi da mu adekvatna kineziterapija – medicinsko vežbanje otklanja bol i svakog dana vraća životne funkcije, problem sa voljnim momentom nestaje!

AUTOR TEKSTA: Žarko Popović. viši fizioterapeut, defektolog – somatoped

ZAKAŽITE PREGLED!